VIDEO: Detekcija bespilotnih letjelica mozgom insekta

Kao što smo toga postali dobro svjesni unazad nekoliko dana, pravovremeno otkrivanje bespilotnih letjelica koje imaju potencijal korištenja kao oružja, bilo bi nam od velike koristi, posebice kada se "provuku" ispod radara, ili ih ignoriraju nadležne službe u nekim državama NATO saveza kao što je to bio nedavni slučaj.

Novo istraživanje Sveučilišta Flinders i Sveučilišta Južne Australije razvilo je zanimljiv sustav za rano otkrivanje bespilotnih letjelica na velikim udaljenostima, koristeći algoritme za obradu signala inspirirane sposobnošću pršilica ili osolikih muha da vide mete u okruženjima s vrlo slabim osvjetljenjem.

Mozgovi tih insekata neprestano rade na odabiru korisnih vizualnih informacija iz mnoštva zbunjujuće buke, a kao rezultat toga razvili su fotoreceptorske sustave koji su iznimno učinkoviti u preuzimanju složenog, pretrpanog i bučnog prijenosa informacija i uvelike pojačavaju omjer signala i šuma kako bi im "iskočile" korisne informacije.

Australski znanstvenici su odlučili testirati mogu li ove vrste fotoreceptorskih sklopova učiniti istu stvar sa zvukom, korištenjem niza mikrofona i analizirajući ambijentalni zvuk s posebnim fokusom na pojačavanje i otkrivanje zvuka drona u letu, kao što možete vidjeti u ovom videu.

Oni su stoga napravili testnu mrežu koja se sastoji od više mikrofona i spojili ih na procesor "biološki inspiriranog vida" (BIV) dizajniran da oponaša neuralne putove vizualnog sustava osolike muhe. Tretirajući audio valne oblike kao dvodimenzionalne "spektrogramske" slike, proveli su informacije kroz nekoliko faza obrade nadahnute insektima, uključujući smanjenje dinamičkog raspona, adaptivno filtriranje, niskopropusne DeVries-Rose povratne informacije, eksponencijalne Weberove razdjelne povratne informacije i nelinearnu Naka-Rushtonovu transformaciju.

Rezultati su bili vrlo impresivni. U usporedbi s tradicionalnim širokopojasnim/uskopojasnim sustavima za detekciju dronova, BIV sustav je mogao otkriti dronove na 30 i 49 posto većim udaljenostima. Testovi su koristili velike bespilotne letjelice poput DJI-jevog Matrice 600 i male poput Mavic Aira, a sustav ih je mogao otkriti na udaljenosti između 3 do 4 kilometra na otvorenom i donijeti točnije procjene parametara leta i putanja.

Anthony Finn, profesor autonomnih sustava na Sveučilištu Flinders,  kaže da je ovo prvi put da se sustav bio-vizije koristi s akustičnim podacima.

Rad je objavljen u časopisu The Journal of the Acoustical Society of America i možete ga pronaći na ovoj poveznici.

Voljeli bismo da ovaj članak pročita netko iz naše vlade ili ministarstva obrane.