Kolumna 332: Analiza slučaja MSS

Pisali smo već o tvrtki Masten Space Systems, što i kako inovativno rade, te koliko je sama NASA zadovoljna njihovim inovacijama da je tvrtku duboko uvezala u svoje izviđačke misije za program Artemis. Međutim misija MM1 (Masten Mission 1) s mnogo NASA-inih instrumenata projektirana je da se Mastenovim landerom spusti na Mjesec, a neće se dogoditi ni da se lansira Falconom 9 u studenom ove godine. Masten Space Systems je potkraj lanjskog srpnja zatražio sudsku zaštitu od nekontroliranoga bankrota. I pod stečajnim pravilima, ako se namakne dovoljno novca za tekući rad, mogu se dovršiti ugovorene obveze. U njegovom slučaju propali su svi pokušaji da se pronađe investitor koji bi uložio poveću gromadu novca.

Posljedica stečaja je da je patente, zatečenu tehnologiju i prostorije u mjestu Mojave blizu zrakoplovne baze Edwards, za samo 4,5 milijuna dolara kupio tim Astrobotic Technology. To je startap formiran 2007. godine na Sveučilištu Carnegie Mellon da bi se pod vodstvom svemirsko-robotičke superzvijezde, tamošnjeg profesora Reda Whittakera, natjecali za Google Lunar XPrize. Astrobotic je u međuvremenu izrastao u tvrtku sa današnjim sjedištem u Pittsburghu. Imaju ugovor s NASA-om u istom paketu u kojemu ga je dobio David Masten, a njihov Lander Peregrine također se trebao spustiti ovogodišnjeg ljeta. Na njemu je trebao biti robotski rover VIPER, inače specijalizirani proizvod Astrobotica. Ali to neće baš uskoro.

Slučaj Masten Space Systemsa, njegov uspon i demisija, pokazuju da u svemirskom biznisu nije dovoljno biti silno i uspješno inovativan. Masten se specijalizirao za izradu raketnih motora za landere te za njihovo precizno upravljanje, pa je tako bilo prirodno da se 2009. prijavio za natjecanje NASA-e i tvrtke Northrop Grumman za Lunar Lander Challenge XPrize. Centimetri su odlučivali da je prvi krug preciznog slijetanja izgubio od Armadillo Aerospacea Johna Carmacka, ovdje poznatijega kao osnivača Id Softwarea. U drugom krugu su također odlučivali centimetri da Masten Carmacku pred nosom odnese glavnu nagradu od milijun dolara.

Masten je s desetak svojih raznih konstrukcija temeljito praktično proučio sve probleme preciznoga slijetanja u zemaljskim okolnostima, pri čemu bi mu 1/6 gravitacije na Mjesecu i 1/3 gravitacije na Marsu znatno olakšale da bilo koji objekt bilo koje mase pouzdano spusti na ta nebeska tijela. “Špijuni” iz NASA-e i DARPA-e često su dolazili u Mastenov hangar jer nije bilo drugačijeg načina da doznaju što tamo kuha i koliko toga Masten već zna. Kako i bi kad je slogan tvrtke bio “Shut up and fly!”. Rezultat? Bez prijavljivanja Masten je 2014. uključen u NASA-inu inicijativu (čitaj: poticaje) Lunar CATALYST. Potom je 2018. pozvan da podnese svoj prijedlog u programu Commercial Lunar Payload Services, u kojemu je pobijedio i osvojio nagradu od 75,9 milijuna dolara da izgradi, lansira i upravlja landerom kojim bi NASA u krater u južnom polarnom području Mjeseca spustila od 20 do ukupno 60 tona razne opreme s raznim zahtjevima.

Masten je bio izumio mnoge tehnologije koje u NASA-i nikome nisu padale na pamet ni kao problem, a kamoli kao rješenje, a priznate su mu. Jedan od problema spuštanja na Mjesec i boravka na njemu je regolit, sloj fine kamene prašine nastale u 4,5 milijarde godina bombardiranja mikrometeoritima. Landeri iz ere Apolla bi pri spuštanju pod sobom ispuhali mali krater, a ljepljivi regolit pritom bi letio brzinom do tri kilometra u sekundi i zastirao prozore i sve na LEM-u. Apollo 15 se pri spuštanju u krater, kojega je napravio svojim motorima, nagnuo oko 11 stupnjeva. I dobro je prošao. Jedan dio mjesta na koje je sletio bio je “malo tvrđi”.

Space Geek - Miroslav  Ambruš-Kiš

Masten je takva naizgled ravna, a zapravo nevidljivo problematična sletišta zamislio da zaravna pri slijetanju. Najprije bi podlogu s male visine otpuhao i spalio motorima, a potom bi u sapnice motora uz gorivo pustio i čestice keramike i aluminija. Motori bi pri spuštanju regolit zalili rastaljenom smjesom koja bi se brzo stvrdnula i fiksirala podlogu, a kad se ohladi već bi postala uređena sletno-poletna platforma. Taj Mastenov elaborat FAST, s višekratno izvedenim pokusima u analognim uvjetima i s raznim materijalima, NASA je otkupila.

Masten je rijetko imao više od 15 zaposlenih, uključujući čistačice. Kad je od NASA-e dobio onaj novac, naglo je proširio i inženjerski i upravljački kadar do 120 zaposlenih. Inženjera je bilo dovoljno da na vrijeme završi lander, ali menadžera za pribavljanje dodatnog novca nije bilo dovoljno. NASA-in novac bio je fiksan, ali se pokazalo da će ceh na kraju biti 10-30 milijuna veći. Ništa neobično za Mastena jer je sav profit ulagao u svoj mali obrt, materijal, opremu i nova istraživanja. Financijski stalno na rubu oštrice, od ugovora do ugovora. Zvuči poznato?

Osim neuspješne kampanje privlačenja novca u tvrtku, čiji rezultat je bio otpuštanje nekoliko menadžera jer tvrtki nisu donijeli novac osim siće nekolicine anđeoskih ulagača, Masten je tražio još neki vanjski privatni projekt čiji bi se hardver spustio na Mjesec s NASA-inim. Jasno, takvi bi klijenti morali naći novac kojim bi prijevoz platili. Za spas nisu bili dovoljni ni NASA-inih 1,4 milijuna dolara poticaja iz interventnog programa za stabilizaciju privatnika pod ugovorima s obrazloženjem pandemije COVID-a. Potom je morao otpustiti 20 zaposlenih, od kojih je 15 radilo izravno na landeru.

Ni NASA se nije isprsila jer je ugovoreni novac isplaćivala u obrocima što, naravno, nije imalo nikakve veze s dinamikom razvoja projekta. Zaustavilo se na isplaćenih 66.1 milijun dolara. Morao je uzimati pozajmice i zajmove, a i ugovarati na đemdo. Navodno je bilo više od 50 vjerovnika. Najveći je bio SpaceX koji je tražio 4,6 milijuna pologa za rezervaciju lansiranja. Drugi najveći vjerovnici bili su Airbus i Astrobotic. Svakome je visio po pola milijuna dolara u trenutku kada je, bez drugog izlaza, morao zatražiti sudsku zaštitu od vjerovnika koji su s potraživanjima morali stati u red. Kratak rok za konsolidaciju tvrtke nije bio dovoljan ni za restrukturiranje duga, a još manje za poguranac projekta. Astrobotic je za malu lovu preuzeo sve, pa i zaposlene. Masten i probrano osoblje sada rade za Astrobotic, kao i na letjelici za podorbitalne letove. Valjda kao konkurencija Virgin Galacticu i Blue Originu.